Rukometna kolumna - Osvrt s tribine

• 25.12.2007 / Rukometna kolumna

  Posljednji pozdrav

  Odmah u startu, moram vam napomenuti da mi je ovo najvjerojatnije zadnja kolumna. Ne, nisam dobio otkaz zbog svojeg piskaranja svega i svačega (da odmah zbrišem zlurade osmijehe s lica nekih). Neću u detalje, nije moj resor.

  Dakle, Više od godinu i pol pišem ovdje. Sistem jednostavan, - dobre kolumne ako imam dobru temu i materijal, ili katastrofalna piskaranja dok nemam tema ni materijala. Kako god, ovaj posao koji sam obavljao bio mi je itekako zanimljiv. Radio sam ležerno, svojim stilom, odmah se distanciravši od zvanja novinara i prozvavši se „navijačem koji piše“. Lijepo je pisati o uspjesima, tužno i gorko o neuspjesima. Mnogi bi sad pitali, ako mi je stalo do Podravke, zašto sam bio toliko kritičan prema igračicama i njihovim nadređenima? Pa baš zato što mi je stalo. Nažalost, u Koprivnici rukomet doživljava krizu (igranje u Ligi prvakinja zbog dobrog plasmana reprezentacije za mene nije nikakav uspjeh), problema je mnogo i proći će još mnogo vremena prije nego se neke stvari riješe. Žao mi je zbog toga, ali idem prema onoj izreci „ne plači nad prolivenim mlijekom“, dakle, nema previše razloga razbijati glavu sa stvarima na koje ne mogu utjecati. Uostalom, nedostatak nekih sportsko – navijačkih aktivnosti utjecao je na to da se okrenem drugim stvarima većim intenzitetom. Tako sam uspio privesti kraju obrazovanje na fakultetu (godina zakašnjenja), a i neki drugi elementi su tu. Previše sam toga žrtvovao za rukomet posljednjih godina, ajde da mi se bar nešto vrati.

  Osvrnem li se na svoj rad ovdje na portalu, mogu reći da mi je najzanimljivije bilo raditi intervjue. Pogotovo s ljudima koje se dugi niz godina nitko nije ni sjetio, a poneki nisu ni znali da postoje. Upravo zbog toga su ti intervjui vrijedni, jer kao što svi znate, u mojim tekstovima je evidentan nedostatak novinarskog iskustva. Ionako nisam ni diplomirani novinar, već turistički djelatnik. Stekao sam mnoga poznanstva, bilo mi je lijepo surađivati s nekim ljudima iz područja rukometa. No, šteta što je prekratko trajalo. Nadam se da ću imati prilike opet pisati o rukometu. Mogu to i sada, ali mi se ne da otvarati neki blog (koji bi vjerojatno dobrodošao). Uostalom, na stranici Hrvatski rukometni portal imate svega, ekipa super radi i zbilja se trudi pravovremeno obavijestiti javnost o bilo kakvim rukometnim zbivanjima u Lijepoj našoj.

  Za kraj, želim vam svima čestit Božić, te sretnu i uspješnu novu 2008. godinu. Teško da će ta godina biti dobra za koprivnički rukomet, ali neka od idućih možda hoće. Svi imamo isti cilj i iste želje – velika Podravka i Koprivnica kao rukometna metropola, no želje su jedno, a realnost nešto drugo. Želje se neće ostvariti same od sebe, na projektima (pogotovo većim) treba krvi, znoja i suza. Mnogo rada - ne samo onoga koji je definiran u kojekakvim ugovorima, nego treba dati 100% sebe. Neki nikako da shvate, zato Podravka i jest tu gdje je. Lijepo se provedite za blagdane i uživajte, a o rukometu ćemo se brinuti dok počne sezona. Za kraj zahvaljujem svima koji su mi pružali podršku kod pisanja onih stvari s kojima se neki baš i nisu slagali, a sve vas skupa lijepo pozdravljam po posljednji put!